U redu, prema naslovu ćete si umisliti kako sam žena, no varate se, baš suprotno, muškarac deprimiran postupcima pripadnika svog spola. Onako slučajno, ležim u krevetu, malo pogledavam što se vrti po televizijskim programima i tak', naletim na neku pričicu koju odlučih pogledati do kraja. Inače sam tip čovjeka koji voli pogledati šokantne prizore i zbog njih doslovno promijeniti mišljenje o muškom, vrlo mi poznatom, rodu.

Naime priča započinje uvodnim govorom gospođe, u svakom slučaju anonimna, uz plač počinje prepričavati svoje monstruozno iskustvo…

Prije nepune dvije godine gospođa je uz svog muža na svijet donijela malog im sinčića. Zaista je sve izgledalo kao u nekoj prosječnoj hrvatskoj obitelji, dok ima smijeha i ljubavi, ničega ne manjka. No problem ubrzo počinje, gospodin nakon šest mjeseci od rođenja njihova sina počinje abnormalno konzumirati alkohol. Svakog dana nakon posla u auto servisu dolazi kući pijan. Postaje nasilan, nervozan, izderava se na svoju ženu, ne obraćajući pozornost na malo dijete koje sve to sluša…
Kao i u svakom takvom slučaju, službene osobe uzimaju stvar u svoje ruke tek nakon neke grozne nesreće.

Dogodilo se to prije nepunih godinu dana, dan za danom, gospodin je kući dolazio pijan. Jadna majka više nije, a niti mogla trpjeti tu groznu nelagodu, jednostavno je željela izbjeći konstantno zlostavljanje i iživljavanje nad njom i njenim sinom. Dolaskom kući, gospodin je počeo svoju predstavu, derao se na nju kao na psa, ponižavao ju je. To je definitivno bila točka na i, kap je prelila čašu te se gospođa izjasnila na sav glas. Moj sin i ja to nećemo više trpjeti, govoreći mu to iz sveg glasa, u naručju je imala svog sinčića te je kupila najosnovnije stvari dok ju je njen muž sam smiješkom gledao.

U jednom je trenutku, kao da se zemlja otvorila i uzela tog čovjeka u pakao…

Čaša iz njegove ruke poletjela u zid. Majka je zastala nakon tog strašnog zvuka kako se lomi njihova siromašna imovina. Natjerao ju je u kut, ona jadna, bez ičije pomoći, gušila se u plaču. Gospodin je podigao ruku i doslovno je počeo mlatiti poput životinje. Onako sama, ne razmišljajući, stisnula je svog sinčića u naručje kolikogod je mogla, s namjerom da ga obrani od tog monstruma. No jedan je udarac završio tamo gdje je bio najneočekivaniji. Dječak je tonuo u svom plaču, no ni to nije spriječilo gospodina da dovrši soje namjere. Zatvorio ih je u podrum, prepun vlage i štakora, bez svijetla, sve krvave i pretučene. Trajalo je to nekih mjesec dana, policija je uspjela pronaći gospođu i dijete, gospodin je odveden u zatvor. Priča završava time kako majka šapćući kroz plač objašnjava što se djetetu desilo, naime zbog udarca mu je bilo oštećen vrat koji je skroz krivo izrastao, također vlaga je uništila gotovo sve organe, najvećim dijelom njegovu kožu, psihičke posljedice…

Nakon toga čovjek posustane, gleda u ekran, ali ne sluša, samo razmišlja. Zagledaš se u jednu točku i zapitaš, Bože kakvih ljudi ima na ovome svijetu… Monstrumi, psihopati koji se iživljavaju na nedužnima, ali nažalost svjesno. Nešto pre strašno za vidjeti, a kamoli za prepričavati.

Iskustvo koje je na još jedan način promijenilo stajalište o životu. Znate da pripadate njima, a srca nemate to učiniti, grozan osjećaj. Zaista ispada da sam preveliki papučar, ali dragi muškarci, ovo je gotovo učestalo događanje, svakog dana se nešto desi, no ni mediji nisu zainteresirani više kao što su nekad bili, to jednostavno postaje naša tužna stvarnost.

Uhvatite pripadnice ljepšeg spola za ruku, odvedite ju na livadu prepunu cvijeća i pokažite onu dobru stranu muškaraca, pokažite ono što jesmo i ono što volimo…Jednostavno budite čovjek…

''Ne gledajte ju kako da ima šparogu na čelu, gledajte ju kao najljepše biće koje vam daje snagu i volju za životom!''
Jacek